Nakon skoro godinu dana ponavljanja sličnih scena gde supruga mene udara, vređa, psuje, pljuje čak, viče, upućuje pretnje smrću u više navrata, preti razvodom i odvođenjem deteta, preti izbacivanjem iz kuće koju sam ja kupio i opremio za nas troje, a koja se vodi na nju zbog korišćenja subvencija države, i sve to bez bilo kakve moje reakcije već sam uvek molio da se zaustavi, da ne viče pred detetom, rešićemo kad se smirimo i slično, u petak, 7. novembra, sam pozvao hitnu pomoć i policiju jer je supruga po ko zna koji put radila isto, pred našim detetom, koje ima 2 godine, i svojom majkom.

Supruga je dobila nalog da napusti kuću na 48 sati, uz mogućnost produžetka zabrane na 30 dana, ali je dobila i da odvede dete, iako je dete žrtva nasilja jer je prisustvovalo verbalnom i fizičkom nasilju u više navrata, i iako sam radnicima socijalne službe naveo da ga bukvalno od rođenja ja kupam, hranim, uspavljujem, presvlačim, šetam, posvećujem svu pažnju, dok majka dete ne viđa po ceo dan. Navodno radi, a zapravo ustaje u 10/11, pije kafu i sprema se još sat vremena i odlazi na posao oko 12/13, a vraća se oko 19/20 ili 21. Tada vidi dete na kratko, koje pritom često beži kada čuje da ona ulazi u kuću i dotrčava do mene, ili beži od nje kada pokuša da ga zagrli ili poljubi, istušira se i ode da gleda seriju ili na spavanje. Jedino noću spava sa njim, pa mu tokom noći čo potrebi daje vode ili mleka, i presvlači, ali i to često kasno pa dete po 2/3 puta noću mora da menja pidžamu.

Ponaša se nadmeno i često govori “mora da bude tako jer ja tako kažem i ne možeš mi ništa”, posebno u vezi sa odlukama oko deteta.

Predlagao sam odlazak u bračno savetovalište, ali je to odbijeno više puta.

Sada nam verovatno predstoji brakorazvodna parnica i borba za starateljstvo. Obraćam se kao otac kome je već bilo zabranjeno da vidi svoje dete dok su oni u rodnoj kući supruge, ili da ga odvedem na rođendan kod babe, moje majke, na Uskrs, i slično. Plašim se da će sličan scenario da se ponavlja, što mi je supruga otvoreno govorila već više puta. “Nećeš više nikad da ga vidiš” i slično.

Od kada su uvedene hitne mere od 48 sati, zatim produžene na 30 dana, dete sam u dogovoru sa trećim licem, taštom, preuzeo u nedelju 9. novembra oko 14.30 i vratio ga oko 19.50 istog dana i još jednom 5 dana kasnije od 8 do 17h.

10. novembra je tašta došla do naše kuće u Kragujevcu i zajedno smo izneli lične stvari supruge i deteta, TV i ruter mobilnog interneta što je tašta zatim odnela svojim autom.

14. je preuzela još garderobe i dokumentacije.

Mogu li da se izborim i dobijem starateljstvo? Dete ima 2 godine i 3 meseca, vezano je za mene, od majke često beži, udara je i šurtira, majka ga nikad ne kupa, nenigra se sa njim, ne šeta ga, ne speema mu hranu, retko mu spremi instant kašicu za doručak i da da jede.